zacjenjívati
zacjenjívati (, što) nesvrš. 〈prez. zacjènjujēm, pril. sad. zacjènjujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zacjenjivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zacjenjujem |
| 2. | zacjenjuješ |
| 3. | zacjenjuje |
| množina | |
| 1. | zacjenjujemo |
| 2. | zacjenjujete |
| 3. | zacjenjuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zacjenjivat ću |
| 2. | zacjenjivat ćeš |
| 3. | zacjenjivat će |
| množina | |
| 1. | zacjenjivat ćemo |
| 2. | zacjenjivat ćete |
| 3. | zacjenjivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zacjenjivah |
| 2. | zacjenjivaše |
| 3. | zacjenjivaše |
| množina | |
| 1. | zacjenjivasmo |
| 2. | zacjenjivaste |
| 3. | zacjenjivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zacjenjivao sam |
| 2. | zacjenjivao si |
| 3. | zacjenjivao je |
| množina | |
| 1. | zacjenjivali smo |
| 2. | zacjenjivali ste |
| 3. | zacjenjivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zacjenjivao |
| 2. | bio si zacjenjivao |
| 3. | bio je zacjenjivao |
| množina | |
| 1. | bili smo zacjenjivali |
| 2. | bili ste zacjenjivali |
| 3. | bili su zacjenjivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zacjenjuj |
| množina | |
| 1. | zacjenjujmo |
| 2. | zacjenjujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zacjenjujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zacjenjivao, zacjenjivala, zacjenjivalo | |
| zacjenjivali, zacjenjivale, zacjenjivala | |
Etimologija
✧ vidi zacijéniti
