zacijéniti
zacijéniti (, što) svrš. 〈prez. zàcijēnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàcijēnjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zacijeniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zacijenim |
2. | zacijeniš |
3. | zacijeni |
množina | |
1. | zacijenimo |
2. | zacijenite |
3. | zacijene |
futur | |
jednina | |
1. | zacijenit ću |
2. | zacijenit ćeš |
3. | zacijenit će |
množina | |
1. | zacijenit ćemo |
2. | zacijenit ćete |
3. | zacijenit će |
aorist | |
jednina | |
1. | zacijenih |
2. | zacijeni |
3. | zacijeni |
množina | |
1. | zacijenismo |
2. | zacijeniste |
3. | zacijeniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zacijenio sam |
2. | zacijenio si |
3. | zacijenio je |
množina | |
1. | zacijenili smo |
2. | zacijenili ste |
3. | zacijenili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zacijenio |
2. | bio si zacijenio |
3. | bio je zacijenio |
množina | |
1. | bili smo zacijenili |
2. | bili ste zacijenili |
3. | bili su zacijenili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zacijeni |
množina | |
1. | zacijenimo |
2. | zacijenite |
glagolski prilog prošli | |
zacijenivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zacijenio, zacijenila, zacijenilo | |
zacijenili, zacijenile, zacijenila | |
glagolski pridjev pasivni | |
zacijenjen, zacijenjena, zacijenjeno | |
zacijenjeni, zacijenjene, zacijenjena |