zacjeljívati
zacjeljívati () nesvrš. 〈prez. zacjèljujēm, pril. sad. zacjèljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zacjeljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zacjeljujem |
| 2. | zacjeljuješ |
| 3. | zacjeljuje |
| množina | |
| 1. | zacjeljujemo |
| 2. | zacjeljujete |
| 3. | zacjeljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zacjeljivat ću |
| 2. | zacjeljivat ćeš |
| 3. | zacjeljivat će |
| množina | |
| 1. | zacjeljivat ćemo |
| 2. | zacjeljivat ćete |
| 3. | zacjeljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zacjeljivah |
| 2. | zacjeljivaše |
| 3. | zacjeljivaše |
| množina | |
| 1. | zacjeljivasmo |
| 2. | zacjeljivaste |
| 3. | zacjeljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zacjeljivao sam |
| 2. | zacjeljivao si |
| 3. | zacjeljivao je |
| množina | |
| 1. | zacjeljivali smo |
| 2. | zacjeljivali ste |
| 3. | zacjeljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zacjeljivao |
| 2. | bio si zacjeljivao |
| 3. | bio je zacjeljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo zacjeljivali |
| 2. | bili ste zacjeljivali |
| 3. | bili su zacjeljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zacjeljuj |
| množina | |
| 1. | zacjeljujmo |
| 2. | zacjeljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zacjeljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zacjeljivao, zacjeljivala, zacjeljivalo | |
| zacjeljivali, zacjeljivale, zacjeljivala | |
Etimologija
✧ vidi zacijéliti
