zacijéliti
zacijéliti () svrš. 〈prez. zàcijēlīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. zacijélio/zacijéljela ž, prid. trp. zàcijēljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zacijeliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zacijelim |
| 2. | zacijeliš |
| 3. | zacijeli |
| množina | |
| 1. | zacijelimo |
| 2. | zacijelite |
| 3. | zacijele |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zacijelit ću |
| 2. | zacijelit ćeš |
| 3. | zacijelit će |
| množina | |
| 1. | zacijelit ćemo |
| 2. | zacijelit ćete |
| 3. | zacijelit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zacijelih |
| 2. | zacijeli |
| 3. | zacijeli |
| množina | |
| 1. | zacijelismo |
| 2. | zacijeliste |
| 3. | zacijeliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zacijelio sam |
| 2. | zacijelio si |
| 3. | zacijelio je |
| množina | |
| 1. | zacijelili smo |
| 2. | zacijelili ste |
| 3. | zacijelili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zacijelio |
| 2. | bio si zacijelio |
| 3. | bio je zacijelio |
| množina | |
| 1. | bili smo zacijelili |
| 2. | bili ste zacijelili |
| 3. | bili su zacijelili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zacijeli |
| množina | |
| 1. | zacijelimo |
| 2. | zacijelite |
| glagolski prilog prošli | |
| zacijelivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zacijelio, zacijelila, zacijelilo | |
| zacijelili, zacijelile, zacijelila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zacijeljen, zacijeljena, zacijeljeno | |
| zacijeljeni, zacijeljene, zacijeljena | |
Definicija
učiniti da zaraste, izliječiti (o rani)
