zacijéljeti
zacijéljeti svrš. 〈prez. zàcijēlīm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. zàcijēljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zacijeljeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zacijelim |
| 2. | zacijeliš |
| 3. | zacijeli |
| množina | |
| 1. | zacijelimo |
| 2. | zacijelite |
| 3. | zacijele |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zacijeljet ću |
| 2. | zacijeljet ćeš |
| 3. | zacijeljet će |
| množina | |
| 1. | zacijeljet ćemo |
| 2. | zacijeljet ćete |
| 3. | zacijeljet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zacijeljeh |
| 2. | zacijelje |
| 3. | zacijelje |
| množina | |
| 1. | zacijeljesmo |
| 2. | zacijeljeste |
| 3. | zacijelješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zacijelio sam |
| 2. | zacijelio si |
| 3. | zacijelio je |
| množina | |
| 1. | zacijeljeli smo |
| 2. | zacijeljeli ste |
| 3. | zacijeljeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zacijelio |
| 2. | bio si zacijelio |
| 3. | bio je zacijelio |
| množina | |
| 1. | bili smo zacijeljeli |
| 2. | bili ste zacijeljeli |
| 3. | bili su zacijeljeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zacijeli |
| množina | |
| 1. | zacijelimo |
| 2. | zacijelite |
| glagolski prilog prošli | |
| zacijeljevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zacijelio, zacijeljela, zacijeljelo | |
| zacijeljeli, zacijeljele, zacijeljela | |
Definicija
postati cijel, zarasti (o rani), usp. zacijeliti
Etimologija
✧ vidi zacijéliti
