zabúbati se
zabúbati se svrš. 〈prez. zàbūbām se, pril. pr. -āvši se, prid. trp. zàbūbān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zabubati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zabubam |
2. | zabubaš |
3. | zabuba |
množina | |
1. | zabubamo |
2. | zabubate |
3. | zabubaju |
futur | |
jednina | |
1. | zabubat ću |
2. | zabubat ćeš |
3. | zabubat će |
množina | |
1. | zabubat ćemo |
2. | zabubat ćete |
3. | zabubat će |
aorist | |
jednina | |
1. | zabubah |
2. | zabuba |
3. | zabuba |
množina | |
1. | zabubasmo |
2. | zabubaste |
3. | zabubaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zabubao sam |
2. | zabubao si |
3. | zabubao je |
množina | |
1. | zabubali smo |
2. | zabubali ste |
3. | zabubali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zabubao |
2. | bio si zabubao |
3. | bio je zabubao |
množina | |
1. | bili smo zabubali |
2. | bili ste zabubali |
3. | bili su zabubali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zabubaj |
množina | |
1. | zabubajmo |
2. | zabubajte |
glagolski prilog prošli | |
zabubavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zabubao, zabubala, zabubalo | |
zabubali, zabubale, zabubala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zabuban, zabubana, zabubano | |
zabubani, zabubane, zabubana |
1. | (+ potenc.) zanijeti se u učenje |
2. | žarg. zaletjeti se uz udarac; sudariti se |