búbati
búbati nesvrš. 〈prez. bẉbām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| bubati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | bubam |
| 2. | bubaš |
| 3. | buba |
| množina | |
| 1. | bubamo |
| 2. | bubate |
| 3. | bubaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | bubat ću |
| 2. | bubat ćeš |
| 3. | bubat će |
| množina | |
| 1. | bubat ćemo |
| 2. | bubat ćete |
| 3. | bubat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bubah |
| 2. | bubaše |
| 3. | bubaše |
| množina | |
| 1. | bubasmo |
| 2. | bubaste |
| 3. | bubahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | bubao sam |
| 2. | bubao si |
| 3. | bubao je |
| množina | |
| 1. | bubali smo |
| 2. | bubali ste |
| 3. | bubali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam bubao |
| 2. | bio si bubao |
| 3. | bio je bubao |
| množina | |
| 1. | bili smo bubali |
| 2. | bili ste bubali |
| 3. | bili su bubali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | bubaj |
| množina | |
| 1. | bubajmo |
| 2. | bubajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| bubajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| bubao, bubala, bubalo | |
| bubali, bubale, bubala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| buban, bubana, bubano | |
| bubani, bubane, bubana | |
Definicija
| 1. | a. (koga, što, o što, u što) udarati da odjekuje (npr. šakom u tijelo) b. iron. udarati u bubanj (ob. za seoskog bubnjara, pozivara) |
| 2. | (što) pren. pejor. učiti napamet bez razumijevanja; biflati, štrebati, usp. nabubati |
| 3. | () govoriti koješta; lupati, lupetati |
| 4. | razglašavati, razbubnjavati |
Etimologija
✧ vidi bȕb
