zabúljiti se
zabúljiti se (u što) svrš. 〈prez. zàbūljīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. zàbūljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zabuljiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zabuljim |
| 2. | zabuljiš |
| 3. | zabulji |
| množina | |
| 1. | zabuljimo |
| 2. | zabuljite |
| 3. | zabulje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zabuljit ću |
| 2. | zabuljit ćeš |
| 3. | zabuljit će |
| množina | |
| 1. | zabuljit ćemo |
| 2. | zabuljit ćete |
| 3. | zabuljit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zabuljih |
| 2. | zabulji |
| 3. | zabulji |
| množina | |
| 1. | zabuljismo |
| 2. | zabuljiste |
| 3. | zabuljiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabuljio sam |
| 2. | zabuljio si |
| 3. | zabuljio je |
| množina | |
| 1. | zabuljili smo |
| 2. | zabuljili ste |
| 3. | zabuljili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zabuljio |
| 2. | bio si zabuljio |
| 3. | bio je zabuljio |
| množina | |
| 1. | bili smo zabuljili |
| 2. | bili ste zabuljili |
| 3. | bili su zabuljili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zabulji |
| množina | |
| 1. | zabuljimo |
| 2. | zabuljite |
| glagolski prilog prošli | |
| zabuljivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zabuljio, zabuljila, zabuljilo | |
| zabuljili, zabuljile, zabuljila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zabuljen, zabuljena, zabuljeno | |
| zabuljeni, zabuljene, zabuljena | |
Definicija
jako buljiti u što, dugo buljiti
Etimologija
✧ za- + v. buljiti
