Hrvatski jezični portal

búljiti

búljiti (, u što) nesvrš.prez. -īm, pril. sad. -ljēći, gl. im. -ljēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
buljiti
 
prezent
jednina
1. buljim
2. buljiš
3. bulji
množina
1. buljimo
2. buljite
3. bulje
 
futur
jednina
1. buljit ću
2. buljit ćeš
3. buljit će
množina
1. buljit ćemo
2. buljit ćete
3. buljit će
 
imperfekt
jednina
1. buljah
2. buljaše
3. buljaše
množina
1. buljasmo
2. buljaste
3. buljahu
 
perfekt
jednina
1. buljio sam
2. buljio si
3. buljio je
množina
1. buljili smo
2. buljili ste
3. buljili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam buljio
2. bio si buljio
3. bio je buljio
množina
1. bili smo buljili
2. bili ste buljili
3. bili su buljili
 
imperativ
jednina
2. bulji
množina
1. buljimo
2. buljite
 
glagolski prilog sadašnji
buljeći
 
glagolski pridjev aktivni
buljio, buljila, buljilo
buljili, buljile, buljila
Definicija
1. glupo gledati
2. gledati dugo i nepristojno
3. pejor. gledati nešto što je loše i glupo, nepotrebno trošiti vrijeme gledajući [buljiti u televizor]
Onomastika
pr. (nadimačka): Bẉlj (260, Sinj, Benkovac, Dalmacija), Búljac (130, Sinj, Split), Bȕljān (2010, Sinj, Imotski, Split, Slavonija), Buljánović (150, Pag, Rijeka, Dalmacija), Bùljat (360, Zadar, Benkovac, Obrovac), Bùljčik (Županja, Vukovar), Bùljeta (Cres-Lošinj, Pag, Turopolje), Bùljevac (Biograd, Zadar, Slatina), Bùljević (500, Split, Omiš, Obrovac), Búljić (Zagreb, Osijek, Karlovac)
Etimologija
ekspr.