zabrinjávati
zabrinjávati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. zabrìnjāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zabrinjavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zabrinjavam |
| 2. | zabrinjavaš |
| 3. | zabrinjava |
| množina | |
| 1. | zabrinjavamo |
| 2. | zabrinjavate |
| 3. | zabrinjavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zabrinjavat ću |
| 2. | zabrinjavat ćeš |
| 3. | zabrinjavat će |
| množina | |
| 1. | zabrinjavat ćemo |
| 2. | zabrinjavat ćete |
| 3. | zabrinjavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabrinjavah |
| 2. | zabrinjavaše |
| 3. | zabrinjavaše |
| množina | |
| 1. | zabrinjavasmo |
| 2. | zabrinjavaste |
| 3. | zabrinjavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabrinjavao sam |
| 2. | zabrinjavao si |
| 3. | zabrinjavao je |
| množina | |
| 1. | zabrinjavali smo |
| 2. | zabrinjavali ste |
| 3. | zabrinjavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zabrinjavao |
| 2. | bio si zabrinjavao |
| 3. | bio je zabrinjavao |
| množina | |
| 1. | bili smo zabrinjavali |
| 2. | bili ste zabrinjavali |
| 3. | bili su zabrinjavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zabrinjavaj |
| množina | |
| 1. | zabrinjavajmo |
| 2. | zabrinjavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zabrinjavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zabrinjavao, zabrinjavala, zabrinjavalo | |
| zabrinjavali, zabrinjavale, zabrinjavala | |
Etimologija
✧ vidi zàbrinuti
