zàbrinuti
zàbrinuti (se) svrš. 〈prez. -nēm (se), pril. pr. -ūvši (se), prid. trp. zàbrinūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zabrinuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zabrinem |
| 2. | zabrineš |
| 3. | zabrine |
| množina | |
| 1. | zabrinemo |
| 2. | zabrinete |
| 3. | zabrinu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zabrinut ću |
| 2. | zabrinut ćeš |
| 3. | zabrinut će |
| množina | |
| 1. | zabrinut ćemo |
| 2. | zabrinut ćete |
| 3. | zabrinut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zabrinuh |
| 2. | zabrinu |
| 3. | zabrinu |
| množina | |
| 1. | zabrinusmo |
| 2. | zabrinuste |
| 3. | zabrinuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabrinuo sam |
| 2. | zabrinuo si |
| 3. | zabrinuo je |
| množina | |
| 1. | zabrinuli smo |
| 2. | zabrinuli ste |
| 3. | zabrinuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zabrinuo |
| 2. | bio si zabrinuo |
| 3. | bio je zabrinuo |
| množina | |
| 1. | bili smo zabrinuli |
| 2. | bili ste zabrinuli |
| 3. | bili su zabrinuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zabrini |
| množina | |
| 1. | zabrinimo |
| 2. | zabrinite |
| glagolski prilog prošli | |
| zabrinuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zabrinuo, zabrinula, zabrinulo | |
| zabrinuli, zabrinule, zabrinula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zabrinut, zabrinuta, zabrinuto | |
| zabrinuti, zabrinute, zabrinuta | |
Definicija
| 1. | (koga) ispuniti brigom, zadati brigu |
| 2. | (se) (+ srp.) postati zabrinut |
