zadàždjeti
zadàždjeti () svrš. 〈prez. (3. l. jd) zàdaždī, pril. pr. -dīvši, prid. rad. (3. l. jd) zadàždilo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zadaždjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zadaždim |
| 2. | zadaždiš |
| 3. | zadaždi |
| množina | |
| 1. | zadaždimo |
| 2. | zadaždite |
| 3. | zadažde |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zadaždjet ću |
| 2. | zadaždjet ćeš |
| 3. | zadaždjet će |
| množina | |
| 1. | zadaždjet ćemo |
| 2. | zadaždjet ćete |
| 3. | zadaždjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zadaždjeh |
| 2. | zadaždje |
| 3. | zadaždje |
| množina | |
| 1. | zadaždjesmo |
| 2. | zadaždjeste |
| 3. | zadaždješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zadaždio sam |
| 2. | zadaždio si |
| 3. | zadaždio je |
| množina | |
| 1. | zadaždjeli smo |
| 2. | zadaždjeli ste |
| 3. | zadaždjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zadaždio |
| 2. | bio si zadaždio |
| 3. | bio je zadaždio |
| množina | |
| 1. | bili smo zadaždjeli |
| 2. | bili ste zadaždjeli |
| 3. | bili su zadaždjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zadaždi |
| množina | |
| 1. | zadaždimo |
| 2. | zadaždite |
| glagolski prilog prošli | |
| zadaždjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zadaždio, zadaždjela, zadaždjelo | |
| zadaždjeli, zadaždjele, zadaždjela | |
Definicija
arh. početi daždjeti, početi padati (o kiši)
