dàždjeti
dàždjeti () nesvrš. 〈prez. -dīm, pril. sad. -dēći, prid. rad. dàždio/dàždjela ž, gl. im. -žđēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
daždjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | daždim |
2. | daždiš |
3. | daždi |
množina | |
1. | daždimo |
2. | daždite |
3. | dažde |
futur | |
jednina | |
1. | daždjet ću |
2. | daždjet ćeš |
3. | daždjet će |
množina | |
1. | daždjet ćemo |
2. | daždjet ćete |
3. | daždjet će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dažđah |
2. | dažđaše |
3. | dažđaše |
množina | |
1. | dažđasmo |
2. | dažđaste |
3. | dažđahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | daždio sam |
2. | daždio si |
3. | daždio je |
množina | |
1. | daždjeli smo |
2. | daždjeli ste |
3. | daždjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam daždio |
2. | bio si daždio |
3. | bio je daždio |
množina | |
1. | bili smo daždjeli |
2. | bili ste daždjeli |
3. | bili su daždjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | daždi |
množina | |
1. | daždimo |
2. | daždite |
glagolski prilog sadašnji | |
daždeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
daždio, daždjela, daždjelo | |
daždjeli, daždjele, daždjela |