zàvarati
zàvarati (koga) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. zàvarān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zavarati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zavaram |
2. | zavaraš |
3. | zavara |
množina | |
1. | zavaramo |
2. | zavarate |
3. | zavaraju |
futur | |
jednina | |
1. | zavarat ću |
2. | zavarat ćeš |
3. | zavarat će |
množina | |
1. | zavarat ćemo |
2. | zavarat ćete |
3. | zavarat će |
aorist | |
jednina | |
1. | zavarah |
2. | zavara |
3. | zavara |
množina | |
1. | zavarasmo |
2. | zavaraste |
3. | zavaraše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zavarao sam |
2. | zavarao si |
3. | zavarao je |
množina | |
1. | zavarali smo |
2. | zavarali ste |
3. | zavarali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zavarao |
2. | bio si zavarao |
3. | bio je zavarao |
množina | |
1. | bili smo zavarali |
2. | bili ste zavarali |
3. | bili su zavarali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zavaraj |
množina | |
1. | zavarajmo |
2. | zavarajte |
glagolski prilog prošli | |
zavaravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zavarao, zavarala, zavaralo | |
zavarali, zavarale, zavarala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zavaran, zavarana, zavarano | |
zavarani, zavarane, zavarana |
1. | odvratiti čiju pozornost na drugu stranu |
2. | namjerno pogrešno obavijestiti; zavesti |