vȁrati
vȁrati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
varati | |
prezent | |
jednina | |
1. | varam |
2. | varaš |
3. | vara |
množina | |
1. | varamo |
2. | varate |
3. | varaju |
futur | |
jednina | |
1. | varat ću |
2. | varat ćeš |
3. | varat će |
množina | |
1. | varat ćemo |
2. | varat ćete |
3. | varat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | varah |
2. | varaše |
3. | varaše |
množina | |
1. | varasmo |
2. | varaste |
3. | varahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | varao sam |
2. | varao si |
3. | varao je |
množina | |
1. | varali smo |
2. | varali ste |
3. | varali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam varao |
2. | bio si varao |
3. | bio je varao |
množina | |
1. | bili smo varali |
2. | bili ste varali |
3. | bili su varali |
imperativ | |
jednina | |
2. | varaj |
množina | |
1. | varajmo |
2. | varajte |
glagolski prilog sadašnji | |
varajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
varao, varala, varalo | |
varali, varale, varala | |
glagolski pridjev pasivni | |
varan, varana, varano | |
varani, varane, varana |
1. | (koga, što) izvoditi prijevaru, obmanjivati, dovoditi u zabludu |
2. | (koga) biti nevjeran u braku ili sentimentalnoj vezi |
3. | () ne pridržavati se pravila igre, pravila ponašanja i sl. [varati na kartama] |
4. | (koga) zakidati [varati na vagi] |
5. | (se) biti u zabludi, biti u krivu |