zavòljeti
zavòljeti (koga, što, se) svrš. 〈prez. zàvolīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. zavòlio/zavòljela ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zavoljeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zavolim |
| 2. | zavoliš |
| 3. | zavoli |
| množina | |
| 1. | zavolimo |
| 2. | zavolite |
| 3. | zavole |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zavoljet ću |
| 2. | zavoljet ćeš |
| 3. | zavoljet će |
| množina | |
| 1. | zavoljet ćemo |
| 2. | zavoljet ćete |
| 3. | zavoljet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zavoljeh |
| 2. | zavolje |
| 3. | zavolje |
| množina | |
| 1. | zavoljesmo |
| 2. | zavoljeste |
| 3. | zavolješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zavolio sam |
| 2. | zavolio si |
| 3. | zavolio je |
| množina | |
| 1. | zavoljeli smo |
| 2. | zavoljeli ste |
| 3. | zavoljeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zavolio |
| 2. | bio si zavolio |
| 3. | bio je zavolio |
| množina | |
| 1. | bili smo zavoljeli |
| 2. | bili ste zavoljeli |
| 3. | bili su zavoljeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zavoli |
| množina | |
| 1. | zavolimo |
| 2. | zavolite |
| glagolski prilog prošli | |
| zavoljevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zavolio, zavoljela, zavoljelo | |
| zavoljeli, zavoljele, zavoljela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zavolljen, zavolljena, zavolljeno | |
| zavolljeni, zavolljene, zavolljena | |
Definicija
početi (se) voljeti
Etimologija
✧ za- + v. voljeti
