zijévnuti
zijévnuti () svrš. 〈prez. zijȇvnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. zijévnuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zijevnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zijevnem |
2. | zijevneš |
3. | zijevne |
množina | |
1. | zijevnemo |
2. | zijevnete |
3. | zijevnu |
futur | |
jednina | |
1. | zijevnut ću |
2. | zijevnut ćeš |
3. | zijevnut će |
množina | |
1. | zijevnut ćemo |
2. | zijevnut ćete |
3. | zijevnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | zijevnuh |
2. | zijevnu |
3. | zijevnu |
množina | |
1. | zijevnusmo |
2. | zijevnuste |
3. | zijevnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zijevnuo sam |
2. | zijevnuo si |
3. | zijevnuo je |
množina | |
1. | zijevnuli smo |
2. | zijevnuli ste |
3. | zijevnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zijevnuo |
2. | bio si zijevnuo |
3. | bio je zijevnuo |
množina | |
1. | bili smo zijevnuli |
2. | bili ste zijevnuli |
3. | bili su zijevnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | zijevni |
množina | |
1. | zijevnimo |
2. | zijevnite |
glagolski prilog prošli | |
zijevnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zijevnuo, zijevnula, zijevnulo | |
zijevnuli, zijevnule, zijevnula |
1. | v. zijevati |
2. | žarg. umrijeti |