zijévati
zijévati () nesvrš. 〈prez. zijȇvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zijevati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zijevam |
| 2. | zijevaš |
| 3. | zijeva |
| množina | |
| 1. | zijevamo |
| 2. | zijevate |
| 3. | zijevaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zijevat ću |
| 2. | zijevat ćeš |
| 3. | zijevat će |
| množina | |
| 1. | zijevat ćemo |
| 2. | zijevat ćete |
| 3. | zijevat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zijevah |
| 2. | zijevaše |
| 3. | zijevaše |
| množina | |
| 1. | zijevasmo |
| 2. | zijevaste |
| 3. | zijevahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zijevao sam |
| 2. | zijevao si |
| 3. | zijevao je |
| množina | |
| 1. | zijevali smo |
| 2. | zijevali ste |
| 3. | zijevali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zijevao |
| 2. | bio si zijevao |
| 3. | bio je zijevao |
| množina | |
| 1. | bili smo zijevali |
| 2. | bili ste zijevali |
| 3. | bili su zijevali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zijevaj |
| množina | |
| 1. | zijevajmo |
| 2. | zijevajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zijevajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zijevao, zijevala, zijevalo | |
| zijevali, zijevale, zijevala | |
Definicija
| 1. | lagano otvarajući usta duboko udahnuti, a zatim produženo izdahnuti, ob. od pospanosti ili dosade |
| 2. | loše se zatvarati, loše prianjati; zjapiti |
| 3. | glupo gledati; zijati, zazjavati, blenuti, blejati |
| 4. | razdvajati se, praviti prevelik otvor, pasti u oči otvorom, naglo se ukazati kao otvor [pred nama je zijevao ponor] |
Etimologija
✧ prasl. *zijati, *zěvati (rus. ziját', polj. ziać, ziewać), lit. žiovauti, žioti ← ie. *g'hey- (lat. hiare, grč. khaínein)
