zȉnuti
zȉnuti svrš. 〈prez. zȉnēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. zȉnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zinuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zinem |
| 2. | zineš |
| 3. | zine |
| množina | |
| 1. | zinemo |
| 2. | zinete |
| 3. | zinu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zinut ću |
| 2. | zinut ćeš |
| 3. | zinut će |
| množina | |
| 1. | zinut ćemo |
| 2. | zinut ćete |
| 3. | zinut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zinuh |
| 2. | zinu |
| 3. | zinu |
| množina | |
| 1. | zinusmo |
| 2. | zinuste |
| 3. | zinuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zinuo sam |
| 2. | zinuo si |
| 3. | zinuo je |
| množina | |
| 1. | zinuli smo |
| 2. | zinuli ste |
| 3. | zinuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zinuo |
| 2. | bio si zinuo |
| 3. | bio je zinuo |
| množina | |
| 1. | bili smo zinuli |
| 2. | bili ste zinuli |
| 3. | bili su zinuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zini |
| množina | |
| 1. | zinimo |
| 2. | zinite |
| glagolski prilog prošli | |
| zinuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zinuo, zinula, zinulo | |
| zinuli, zinule, zinula | |
Definicija
| 1. | () a. otvoriti usta b. pejor. reći ono što nije trebalo; izdati (se) c. pren. razg. pojaviti se u obliku velikog otvora ili rupe; otvoriti se, razjapiti se |
| 2. | (na što) začuditi se čemu [zinuti od čuda (u čudu) jako se iznenaditi, zapanjiti se] |
Etimologija
✧ prasl. *zinǫti (rus. zínut') ≃ v. zijevati
