zasićívati
zasićívati (koga, se) nesvrš. 〈prez. zasìćujēm, pril. sad. zasìćujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zasićivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zasićujem |
| 2. | zasićuješ |
| 3. | zasićuje |
| množina | |
| 1. | zasićujemo |
| 2. | zasićujete |
| 3. | zasićuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zasićivat ću |
| 2. | zasićivat ćeš |
| 3. | zasićivat će |
| množina | |
| 1. | zasićivat ćemo |
| 2. | zasićivat ćete |
| 3. | zasićivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zasićivah |
| 2. | zasićivaše |
| 3. | zasićivaše |
| množina | |
| 1. | zasićivasmo |
| 2. | zasićivaste |
| 3. | zasićivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zasićivao sam |
| 2. | zasićivao si |
| 3. | zasićivao je |
| množina | |
| 1. | zasićivali smo |
| 2. | zasićivali ste |
| 3. | zasićivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zasićivao |
| 2. | bio si zasićivao |
| 3. | bio je zasićivao |
| množina | |
| 1. | bili smo zasićivali |
| 2. | bili ste zasićivali |
| 3. | bili su zasićivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zasićuj |
| množina | |
| 1. | zasićujmo |
| 2. | zasićujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zasićujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zasićivao, zasićivala, zasićivalo | |
| zasićivali, zasićivale, zasićivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zasićivan, zasićivana, zasićivano | |
| zasićivani, zasićivane, zasićivana | |
Etimologija
✧ vidi zàsititi
