zàsititi
zàsititi (koga, se) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàsićen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zasititi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zasitim |
| 2. | zasitiš |
| 3. | zasiti |
| množina | |
| 1. | zasitimo |
| 2. | zasitite |
| 3. | zasite |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zasitit ću |
| 2. | zasitit ćeš |
| 3. | zasitit će |
| množina | |
| 1. | zasitit ćemo |
| 2. | zasitit ćete |
| 3. | zasitit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zasitih |
| 2. | zasiti |
| 3. | zasiti |
| množina | |
| 1. | zasitismo |
| 2. | zasitiste |
| 3. | zasitiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zasitio sam |
| 2. | zasitio si |
| 3. | zasitio je |
| množina | |
| 1. | zasitili smo |
| 2. | zasitili ste |
| 3. | zasitili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zasitio |
| 2. | bio si zasitio |
| 3. | bio je zasitio |
| množina | |
| 1. | bili smo zasitili |
| 2. | bili ste zasitili |
| 3. | bili su zasitili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zasiti |
| množina | |
| 1. | zasitimo |
| 2. | zasitite |
| glagolski prilog prošli | |
| zasitivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zasitio, zasitila, zasitilo | |
| zasitili, zasitile, zasitila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zasićen, zasićena, zasićeno | |
| zasićeni, zasićene, zasićena | |
Definicija
| 1. | potpuno otkloniti glad, postati sit |
| 2. | pren. a. zadovoljiti žudnju za čim b. ne željeti više što, biti zamoren čime (o onome što bi trebalo biti zabava i sl.); dosaditi (o duševnoj hrani) |
Etimologija
✧ za- + v. sȉt
