zarumèniti
zarumèniti (se) svrš. 〈prez. zarùmenīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. zarùmenjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zarumeniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zarumenim |
| 2. | zarumeniš |
| 3. | zarumeni |
| množina | |
| 1. | zarumenimo |
| 2. | zarumenite |
| 3. | zarumene |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zarumenit ću |
| 2. | zarumenit ćeš |
| 3. | zarumenit će |
| množina | |
| 1. | zarumenit ćemo |
| 2. | zarumenit ćete |
| 3. | zarumenit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zarumenih |
| 2. | zarumeni |
| 3. | zarumeni |
| množina | |
| 1. | zarumenismo |
| 2. | zarumeniste |
| 3. | zarumeniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zarumenio sam |
| 2. | zarumenio si |
| 3. | zarumenio je |
| množina | |
| 1. | zarumenili smo |
| 2. | zarumenili ste |
| 3. | zarumenili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zarumenio |
| 2. | bio si zarumenio |
| 3. | bio je zarumenio |
| množina | |
| 1. | bili smo zarumenili |
| 2. | bili ste zarumenili |
| 3. | bili su zarumenili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zarumeni |
| množina | |
| 1. | zarumenimo |
| 2. | zarumenite |
| glagolski prilog prošli | |
| zarumenivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zarumenio, zarumenila, zarumenilo | |
| zarumenili, zarumenile, zarumenila | |
Definicija
| 1. | (koga, što) načiniti rumenim |
| 2. | (se) razg. zarumenjeti se |
