zapòvjediti
zapòvjediti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zapòvjeđen〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zapovjediti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zapovjedim |
| 2. | zapovjediš |
| 3. | zapovjedi |
| množina | |
| 1. | zapovjedimo |
| 2. | zapovjedite |
| 3. | zapovjede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zapovjedit ću |
| 2. | zapovjedit ćeš |
| 3. | zapovjedit će |
| množina | |
| 1. | zapovjedit ćemo |
| 2. | zapovjedit ćete |
| 3. | zapovjedit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zapovjedih |
| 2. | zapovjedi |
| 3. | zapovjedi |
| množina | |
| 1. | zapovjedismo |
| 2. | zapovjediste |
| 3. | zapovjediše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zapovjedio sam |
| 2. | zapovjedio si |
| 3. | zapovjedio je |
| množina | |
| 1. | zapovjedili smo |
| 2. | zapovjedili ste |
| 3. | zapovjedili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zapovjedio |
| 2. | bio si zapovjedio |
| 3. | bio je zapovjedio |
| množina | |
| 1. | bili smo zapovjedili |
| 2. | bili ste zapovjedili |
| 3. | bili su zapovjedili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zapovjedi |
| množina | |
| 1. | zapovjedimo |
| 2. | zapovjedite |
| glagolski prilog prošli | |
| zapovjedivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zapovjedio, zapovjedila, zapovjedilo | |
| zapovjedili, zapovjedile, zapovjedila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zapovjeđen, zapovjeđena, zapovjeđeno | |
| zapovjeđeni, zapovjeđene, zapovjeđena | |
Frazeologija
⃟ ne bilo ti zapovjeđeno formula uljudne zamolbe; molim te
Etimologija
✧ vidi zȁpovijēd
