zapovijédati
zapovijédati nesvrš. 〈prez. zapòvijēdām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zapovijedati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zapovijedam |
| 2. | zapovijedaš |
| 3. | zapovijeda |
| množina | |
| 1. | zapovijedamo |
| 2. | zapovijedate |
| 3. | zapovijedaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zapovijedat ću |
| 2. | zapovijedat ćeš |
| 3. | zapovijedat će |
| množina | |
| 1. | zapovijedat ćemo |
| 2. | zapovijedat ćete |
| 3. | zapovijedat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zapovijedah |
| 2. | zapovijedaše |
| 3. | zapovijedaše |
| množina | |
| 1. | zapovijedasmo |
| 2. | zapovijedaste |
| 3. | zapovijedahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zapovijedao sam |
| 2. | zapovijedao si |
| 3. | zapovijedao je |
| množina | |
| 1. | zapovijedali smo |
| 2. | zapovijedali ste |
| 3. | zapovijedali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zapovijedao |
| 2. | bio si zapovijedao |
| 3. | bio je zapovijedao |
| množina | |
| 1. | bili smo zapovijedali |
| 2. | bili ste zapovijedali |
| 3. | bili su zapovijedali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zapovijedaj |
| množina | |
| 1. | zapovijedajmo |
| 2. | zapovijedajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zapovijedajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zapovijedao, zapovijedala, zapovijedalo | |
| zapovijedali, zapovijedale, zapovijedala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zapovijedan, zapovijedana, zapovijedano | |
| zapovijedani, zapovijedane, zapovijedana | |
Definicija
| 1. | (što komu) narediti što komu |
| 2. | (kim, čim) vojn. biti na čelu (vojne formacije); upravljati, komandirati |
Frazeologija
⃟ zapovijedajte, ako zapovijedate zast. formula pristojnog građanskog ophođenja: ako želite, izvolite
Etimologija
✧ vidi zȁpovijēd
