zaplòviti
zaplòviti () svrš. 〈prez. zàplovīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. zaplòvio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaploviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zaplovim |
| 2. | zaploviš |
| 3. | zaplovi |
| množina | |
| 1. | zaplovimo |
| 2. | zaplovite |
| 3. | zaplove |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zaplovit ću |
| 2. | zaplovit ćeš |
| 3. | zaplovit će |
| množina | |
| 1. | zaplovit ćemo |
| 2. | zaplovit ćete |
| 3. | zaplovit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zaplovih |
| 2. | zaplovi |
| 3. | zaplovi |
| množina | |
| 1. | zaplovismo |
| 2. | zaploviste |
| 3. | zaploviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaplovio sam |
| 2. | zaplovio si |
| 3. | zaplovio je |
| množina | |
| 1. | zaplovili smo |
| 2. | zaplovili ste |
| 3. | zaplovili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zaplovio |
| 2. | bio si zaplovio |
| 3. | bio je zaplovio |
| množina | |
| 1. | bili smo zaplovili |
| 2. | bili ste zaplovili |
| 3. | bili su zaplovili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zaplovi |
| množina | |
| 1. | zaplovimo |
| 2. | zaplovite |
| glagolski prilog prošli | |
| zaplovivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zaplovio, zaplovila, zaplovilo | |
| zaplovili, zaplovile, zaplovila | |
Definicija
krenuti na plovidbu, otisnuti se na more
Etimologija
✧ za- + v. ploviti
