zamračívati
zamračívati () nesvrš. 〈prez. zamràčujēm, pril. sad. zamràčujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zamračivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zamračujem |
2. | zamračuješ |
3. | zamračuje |
množina | |
1. | zamračujemo |
2. | zamračujete |
3. | zamračuju |
futur | |
jednina | |
1. | zamračivat ću |
2. | zamračivat ćeš |
3. | zamračivat će |
množina | |
1. | zamračivat ćemo |
2. | zamračivat ćete |
3. | zamračivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zamračivah |
2. | zamračivaše |
3. | zamračivaše |
množina | |
1. | zamračivasmo |
2. | zamračivaste |
3. | zamračivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zamračivao sam |
2. | zamračivao si |
3. | zamračivao je |
množina | |
1. | zamračivali smo |
2. | zamračivali ste |
3. | zamračivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zamračivao |
2. | bio si zamračivao |
3. | bio je zamračivao |
množina | |
1. | bili smo zamračivali |
2. | bili ste zamračivali |
3. | bili su zamračivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zamračuj |
množina | |
1. | zamračujmo |
2. | zamračujte |
glagolski prilog sadašnji | |
zamračujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
zamračivao, zamračivala, zamračivalo | |
zamračivali, zamračivale, zamračivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zamračivan, zamračivana, zamračivano | |
zamračivani, zamračivane, zamračivana |