zaòkupiti
zaòkupiti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. zaòkupljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaokupiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zaokupim |
| 2. | zaokupiš |
| 3. | zaokupi |
| množina | |
| 1. | zaokupimo |
| 2. | zaokupite |
| 3. | zaokupe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zaokupit ću |
| 2. | zaokupit ćeš |
| 3. | zaokupit će |
| množina | |
| 1. | zaokupit ćemo |
| 2. | zaokupit ćete |
| 3. | zaokupit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zaokupih |
| 2. | zaokupi |
| 3. | zaokupi |
| množina | |
| 1. | zaokupismo |
| 2. | zaokupiste |
| 3. | zaokupiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaokupio sam |
| 2. | zaokupio si |
| 3. | zaokupio je |
| množina | |
| 1. | zaokupili smo |
| 2. | zaokupili ste |
| 3. | zaokupili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zaokupio |
| 2. | bio si zaokupio |
| 3. | bio je zaokupio |
| množina | |
| 1. | bili smo zaokupili |
| 2. | bili ste zaokupili |
| 3. | bili su zaokupili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zaokupi |
| množina | |
| 1. | zaokupimo |
| 2. | zaokupite |
| glagolski prilog prošli | |
| zaokupivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zaokupio, zaokupila, zaokupilo | |
| zaokupili, zaokupile, zaokupila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zaokupljen, zaokupljena, zaokupljeno | |
| zaokupljeni, zaokupljene, zaokupljena | |
Definicija
| 1. | (koga) a. obratiti se komu nametljivo; saletjeti, spopasti b. (što) obuzeti, ispuniti [zaokupilo ga je pisanje] |
| 2. | (se čime) utonuti u što, zabaviti se čime, baviti se |
Etimologija
✧ za- + v. okupiti
