òkupiti
òkupiti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òkupljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
okupiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | okupim |
2. | okupiš |
3. | okupi |
množina | |
1. | okupimo |
2. | okupite |
3. | okupe |
futur | |
jednina | |
1. | okupit ću |
2. | okupit ćeš |
3. | okupit će |
množina | |
1. | okupit ćemo |
2. | okupit ćete |
3. | okupit će |
aorist | |
jednina | |
1. | okupih |
2. | okupi |
3. | okupi |
množina | |
1. | okupismo |
2. | okupiste |
3. | okupiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | okupio sam |
2. | okupio si |
3. | okupio je |
množina | |
1. | okupili smo |
2. | okupili ste |
3. | okupili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam okupio |
2. | bio si okupio |
3. | bio je okupio |
množina | |
1. | bili smo okupili |
2. | bili ste okupili |
3. | bili su okupili |
imperativ | |
jednina | |
2. | okupi |
množina | |
1. | okupimo |
2. | okupite |
glagolski prilog prošli | |
okupivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
okupio, okupila, okupilo | |
okupili, okupile, okupila | |
glagolski pridjev pasivni | |
okupljen, okupljena, okupljeno | |
okupljeni, okupljene, okupljena |
1. | (koga) učiniti da se više pojedinačnih stvari, predmeta nađe na jednom mjestu u isto vrijeme; sakupiti |
2. | (se) doći (za više osoba) na neko mjesto u isto vrijeme |