zaorávati
zaorávati (, što) nesvrš. 〈prez. zaòrāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaoravati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zaoravam |
| 2. | zaoravaš |
| 3. | zaorava |
| množina | |
| 1. | zaoravamo |
| 2. | zaoravate |
| 3. | zaoravaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zaoravat ću |
| 2. | zaoravat ćeš |
| 3. | zaoravat će |
| množina | |
| 1. | zaoravat ćemo |
| 2. | zaoravat ćete |
| 3. | zaoravat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaoravah |
| 2. | zaoravaše |
| 3. | zaoravaše |
| množina | |
| 1. | zaoravasmo |
| 2. | zaoravaste |
| 3. | zaoravahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaoravao sam |
| 2. | zaoravao si |
| 3. | zaoravao je |
| množina | |
| 1. | zaoravali smo |
| 2. | zaoravali ste |
| 3. | zaoravali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zaoravao |
| 2. | bio si zaoravao |
| 3. | bio je zaoravao |
| množina | |
| 1. | bili smo zaoravali |
| 2. | bili ste zaoravali |
| 3. | bili su zaoravali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zaoravaj |
| množina | |
| 1. | zaoravajmo |
| 2. | zaoravajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zaoravajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zaoravao, zaoravala, zaoravalo | |
| zaoravali, zaoravale, zaoravala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zaoravan, zaoravana, zaoravano | |
| zaoravani, zaoravane, zaoravana | |
Etimologija
✧ vidi zaòrati
