zaòrati
zaòrati (, što) svrš. 〈prez. zàorēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. zȁorān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaorati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zaorem |
| 2. | zaoreš |
| 3. | zaore |
| množina | |
| 1. | zaoremo |
| 2. | zaorete |
| 3. | zaoru |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zaorat ću |
| 2. | zaorat ćeš |
| 3. | zaorat će |
| množina | |
| 1. | zaorat ćemo |
| 2. | zaorat ćete |
| 3. | zaorat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zaorah |
| 2. | zaora |
| 3. | zaora |
| množina | |
| 1. | zaorasmo |
| 2. | zaoraste |
| 3. | zaoraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaorao sam |
| 2. | zaorao si |
| 3. | zaorao je |
| množina | |
| 1. | zaorali smo |
| 2. | zaorali ste |
| 3. | zaorali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zaorao |
| 2. | bio si zaorao |
| 3. | bio je zaorao |
| množina | |
| 1. | bili smo zaorali |
| 2. | bili ste zaorali |
| 3. | bili su zaorali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zaori |
| množina | |
| 1. | zaorimo |
| 2. | zaorite |
| glagolski prilog prošli | |
| zaoravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zaorao, zaorala, zaoralo | |
| zaorali, zaorale, zaorala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zaoran, zaorana, zaorano | |
| zaorani, zaorane, zaorana | |
Definicija
| 1. | početi orati |
| 2. | orući zatrpati, opr. izorati |
| 3. | (, u što) oranjem prijeći među, orući zaći u tuđu njivu |
| 4. | pren. zaći dublje (u posao ili sl.) |
Etimologija
✧ za- + v. orati
