žȑtvovati
žȑtvovati dv. 〈prez. žȑtvujēm, pril. sad. žȑtvujūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
žrtvovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | žrtvujem |
2. | žrtvuješ |
3. | žrtvuje |
množina | |
1. | žrtvujemo |
2. | žrtvujete |
3. | žrtvuju |
futur | |
jednina | |
1. | žrtvovat ću |
2. | žrtvovat ćeš |
3. | žrtvovat će |
množina | |
1. | žrtvovat ćemo |
2. | žrtvovat ćete |
3. | žrtvovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | žrtvovah |
2. | žrtvovaše |
3. | žrtvovaše |
množina | |
1. | žrtvovasmo |
2. | žrtvovaste |
3. | žrtvovahu |
aorist | |
jednina | |
1. | žrtvovah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | žrtvovao sam |
2. | žrtvovao si |
3. | žrtvovao je |
množina | |
1. | žrtvovali smo |
2. | žrtvovali ste |
3. | žrtvovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam žrtvovao |
2. | bio si žrtvovao |
3. | bio je žrtvovao |
množina | |
1. | bili smo žrtvovali |
2. | bili ste žrtvovali |
3. | bili su žrtvovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | žrtvuj |
množina | |
1. | žrtvujmo |
2. | žrtvujte |
glagolski prilog sadašnji | |
žrtvujući | |
glagolski prilog prošli | |
žrtvujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
žrtvovao, žrtvovala, žrtvovalo | |
žrtvovali, žrtvovale, žrtvovala | |
glagolski pridjev pasivni | |
žrtvovan, žrtvovana, žrtvovano | |
žrtvovani, žrtvovane, žrtvovana |
1. | a. (koga, što) prinijeti, prinositi žrtvu b. radi općenitijih ili važnijih interesa, u položaju onoga koji odlučuje, odreći/odricati se onoga koji je dotada imao svrhu, surađivao ili bio koristan [žrtvovati ministra; žrtvovati lokalnog političara; žrtvovati vojnu jedinicu] |
2. | (se) preuzeti/preuzimati obvezu koja pretpostavlja odricanje |