Hrvatski jezični portal

žȑtvovati

žȑtvovati dv.prez. žȑtvujēm, pril. sad. žȑtvujūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Dv.
infinitiv
žrtvovati
 
prezent
jednina
1. žrtvujem
2. žrtvuješ
3. žrtvuje
množina
1. žrtvujemo
2. žrtvujete
3. žrtvuju
 
futur
jednina
1. žrtvovat ću
2. žrtvovat ćeš
3. žrtvovat će
množina
1. žrtvovat ćemo
2. žrtvovat ćete
3. žrtvovat će
 
imperfekt
jednina
1. žrtvovah
2. žrtvovaše
3. žrtvovaše
množina
1. žrtvovasmo
2. žrtvovaste
3. žrtvovahu
 
aorist
jednina
1. žrtvovah
2.
3.
množina
1.
2.
3.
 
perfekt
jednina
1. žrtvovao sam
2. žrtvovao si
3. žrtvovao je
množina
1. žrtvovali smo
2. žrtvovali ste
3. žrtvovali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam žrtvovao
2. bio si žrtvovao
3. bio je žrtvovao
množina
1. bili smo žrtvovali
2. bili ste žrtvovali
3. bili su žrtvovali
 
imperativ
jednina
2. žrtvuj
množina
1. žrtvujmo
2. žrtvujte
 
glagolski prilog sadašnji
žrtvujući
 
glagolski prilog prošli
žrtvujući
 
glagolski pridjev aktivni
žrtvovao, žrtvovala, žrtvovalo
žrtvovali, žrtvovale, žrtvovala
 
glagolski pridjev pasivni
žrtvovan, žrtvovana, žrtvovano
žrtvovani, žrtvovane, žrtvovana
Definicija
1. a. (koga, što) prinijeti, prinositi žrtvu b. radi općenitijih ili važnijih interesa, u položaju onoga koji odlučuje, odreći/odricati se onoga koji je dotada imao svrhu, surađivao ili bio koristan [žrtvovati ministra; žrtvovati lokalnog političara; žrtvovati vojnu jedinicu]
2. (se) preuzeti/preuzimati obvezu koja pretpostavlja odricanje