Hrvatski jezični portal

žȑtva

žȑtva ž 〈G mn -tāvā〉

Izvedeni oblici
jednina
N žrtva
G žrtve
D žrtvi
A žrtvu
V žrtvo
L žrtvi
I žrtvom
množina
N žrtve
G žrtava / žrtva / žrtvi
D žrtvama
A žrtve
V žrtve
L žrtvama
I žrtvama
Definicija
1. a. ono što se prinosi u čast višem biću b. rel. pov. obredni čin prinošenja životinja ili nekog predmeta u čast božanstvu da bi ga se umirilo, umilostivilo i zahvalilo mu se [žrtva paljenica; krvna žrtva; žrtva ljevanica; žrtva zahvalnica]
2. a. odricanje od čega, nesebično davanje, ono čega se odriče tko u korist drugoga b. samoprijegor i požrtvovnost za ostvarivanje viših ciljeva, ideala i plemenitih nakana [žrtva za domovinu; žrtva za slobodu]
3. a. živo biće ili predmet kojem predstoji smrt, uništenje b. onaj koji je stradao
4. onaj koji se svjesno odriče čega, onaj koji nepravedno ispašta
Sintagma
gnjavator i njegova žrtva tehnika vica koja počiva na nadmudrivanju, može se protezati unedogled, a nikad nema pravoga odgovora (u modi u humorističkim listovima i rubrikama 1930-ih) [A: Kakav je crnac kad skoči u Crveno more? B.; Mokar A: Ne, crn! itd.]
Etimologija
prasl. *žьrtva (stsl. žrьtva, rus. žértva) ≃ lit. girti: hvaliti ← ie. *gwerh2- (lat. gratus: zahvalan, skr. gir-: hvala)