cȁktati
cȁktati () nesvrš. 〈prez. cȁkćēm, pril. sad. cȁkćūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
caktati | |
prezent | |
jednina | |
1. | cakćem |
2. | cakćeš |
3. | cakće |
množina | |
1. | cakćemo |
2. | cakćete |
3. | cakću |
futur | |
jednina | |
1. | caktat ću |
2. | caktat ćeš |
3. | caktat će |
množina | |
1. | caktat ćemo |
2. | caktat ćete |
3. | caktat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | caktah |
2. | caktaše |
3. | caktaše |
množina | |
1. | caktasmo |
2. | caktaste |
3. | caktahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | caktao sam |
2. | caktao si |
3. | caktao je |
množina | |
1. | caktali smo |
2. | caktali ste |
3. | caktali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam caktao |
2. | bio si caktao |
3. | bio je caktao |
množina | |
1. | bili smo caktali |
2. | bili ste caktali |
3. | bili su caktali |
imperativ | |
jednina | |
2. | cakći |
množina | |
1. | cakćimo |
2. | cakćite |
glagolski prilog sadašnji | |
cakćući | |
glagolski pridjev aktivni | |
caktao, caktala, caktalo | |
caktali, caktale, caktala |
1. | v. coktati |
2. | razg. stalno i ustrajno dosađivati s prigovorima, karanjem, tužbalicama i sl. |