Hrvatski jezični portal

cȁktati

cȁktati () nesvrš.prez. cȁkćēm, pril. sad. cȁkćūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
caktati
 
prezent
jednina
1. cakćem
2. cakćeš
3. cakće
množina
1. cakćemo
2. cakćete
3. cakću
 
futur
jednina
1. caktat ću
2. caktat ćeš
3. caktat će
množina
1. caktat ćemo
2. caktat ćete
3. caktat će
 
imperfekt
jednina
1. caktah
2. caktaše
3. caktaše
množina
1. caktasmo
2. caktaste
3. caktahu
 
perfekt
jednina
1. caktao sam
2. caktao si
3. caktao je
množina
1. caktali smo
2. caktali ste
3. caktali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam caktao
2. bio si caktao
3. bio je caktao
množina
1. bili smo caktali
2. bili ste caktali
3. bili su caktali
 
imperativ
jednina
2. cakći
množina
1. cakćimo
2. cakćite
 
glagolski prilog sadašnji
cakćući
 
glagolski pridjev aktivni
caktao, caktala, caktalo
caktali, caktale, caktala
Definicija
1. v. coktati
2. razg. stalno i ustrajno dosađivati s prigovorima, karanjem, tužbalicama i sl.
Etimologija
✧ vidi cȁk