cȍktati
cȍktati () nesvrš. 〈prez. -kćēm, pril. sad. -kćūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
coktati | |
prezent | |
jednina | |
1. | cokćem |
2. | cokćeš |
3. | cokće |
množina | |
1. | cokćemo |
2. | cokćete |
3. | cokću |
futur | |
jednina | |
1. | coktat ću |
2. | coktat ćeš |
3. | coktat će |
množina | |
1. | coktat ćemo |
2. | coktat ćete |
3. | coktat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | coktah |
2. | coktaše |
3. | coktaše |
množina | |
1. | coktasmo |
2. | coktaste |
3. | coktahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | coktao sam |
2. | coktao si |
3. | coktao je |
množina | |
1. | coktali smo |
2. | coktali ste |
3. | coktali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam coktao |
2. | bio si coktao |
3. | bio je coktao |
množina | |
1. | bili smo coktali |
2. | bili ste coktali |
3. | bili su coktali |
imperativ | |
jednina | |
2. | cokći |
množina | |
1. | cokćimo |
2. | cokćite |
glagolski prilog sadašnji | |
cokćući | |
glagolski pridjev aktivni | |
coktao, coktala, coktalo | |
coktali, coktale, coktala |
1. | izražavanja užitka u dobru okusu |
2. | »ne«, izražavanje odbijanja ili nijekanja onog što sugovornik kaže ili pita |
3. | (često ponovljeno) čuđenja (1. i 2. ne smatraju se znakom uglađena ponašanja) |