konkordàncija
konkordàncija ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | konkordancija |
| G | konkordancije |
| D | konkordanciji |
| A | konkordanciju |
| V | konkordancijo |
| L | konkordanciji |
| I | konkordancijom |
| množina | |
| N | konkordancije |
| G | konkordancija |
| D | konkordancijama |
| A | konkordancije |
| V | konkordancije |
| L | konkordancijama |
| I | konkordancijama |
Definicija
| 1. | slaganje, suglasnost |
| 2. | u nekom tekstu, popis mjesta (stranica, poglavlja) javljanja određenih riječi ili izraza [verbalna konkordancija]; indeks |
| 3. | geol. paralelan tok pojedinih slojeva tla, opr. diskordancija |
| 4. | glazb. kombinacija tonova (trozvuka, četverozvuka itd.) koji ugodno djeluju na uho |
| 5. | (mn) bibl. podudarnosti događaja Starog zavjeta s događajima iz Novog zavjeta |
| 6. | lingv. abecedni popis riječi ili pojmova zajedno s kontekstom u kojem se pojavljuju [kompjuterska konkordancija] |
Etimologija
✧ vidi Konkòrdija
