diskordàncija
diskordàncija ž
jednina | |
---|---|
N | diskordancija |
G | diskordancije |
D | diskordanciji |
A | diskordanciju |
V | diskordancijo |
L | diskordanciji |
I | diskordancijom |
množina | |
N | diskordancije |
G | diskordancija |
D | diskordancijama |
A | diskordancije |
V | diskordancije |
L | diskordancijama |
I | diskordancijama |
1. | dvije ili više stvari koje nisu u skladu (u mišljenju, u bojama, u veličini dijelova neke cjeline i sl.); divergencija, nepodudaranje, neslaganje, razlikovanje |
2. | glazb. slijed ili istovremeno zvučanje tonova čiji je odnos muzički nelogičan ili neprihvatljiv, greška u zvuku između više glasova i instrumenata |
3. | pat. značajan simptom shizofreničnih stanja, sastoji se u razlici između izloženih misli, emocionalnog tona, mimike i sl. |
4. | ekon. u statistici, recipročno stanje dviju pojava čije varijacije imaju suprotan smisao |
5. | geol. međusobna položenost slojeva stijena pod različitim kutovima; nastaje zbog tektonskih poremećaja |