koráknuti
koráknuti svrš. 〈prez. kòrāknēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. koràknuo〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| koraknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | koraknem |
| 2. | korakneš |
| 3. | korakne |
| množina | |
| 1. | koraknemo |
| 2. | koraknete |
| 3. | koraknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | koraknut ću |
| 2. | koraknut ćeš |
| 3. | koraknut će |
| množina | |
| 1. | koraknut ćemo |
| 2. | koraknut ćete |
| 3. | koraknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | koraknuh |
| 2. | koraknu |
| 3. | koraknu |
| množina | |
| 1. | koraknusmo |
| 2. | koraknuste |
| 3. | koraknuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | koraknuo sam |
| 2. | koraknuo si |
| 3. | koraknuo je |
| množina | |
| 1. | koraknuli smo |
| 2. | koraknuli ste |
| 3. | koraknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam koraknuo |
| 2. | bio si koraknuo |
| 3. | bio je koraknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo koraknuli |
| 2. | bili ste koraknuli |
| 3. | bili su koraknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | korakni |
| množina | |
| 1. | koraknimo |
| 2. | koraknite |
| glagolski prilog prošli | |
| koraknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| koraknuo, koraknula, koraknulo | |
| koraknuli, koraknule, koraknula | |
Etimologija
✧ vidi kȍrāk
