koràčati
koràčati nesvrš. 〈prez. koràčām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| koračati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | koračam |
| 2. | koračaš |
| 3. | korača |
| množina | |
| 1. | koračamo |
| 2. | koračate |
| 3. | koračaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | koračat ću |
| 2. | koračat ćeš |
| 3. | koračat će |
| množina | |
| 1. | koračat ćemo |
| 2. | koračat ćete |
| 3. | koračat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | koračah |
| 2. | koračaše |
| 3. | koračaše |
| množina | |
| 1. | koračasmo |
| 2. | koračaste |
| 3. | koračahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | koračao sam |
| 2. | koračao si |
| 3. | koračao je |
| množina | |
| 1. | koračali smo |
| 2. | koračali ste |
| 3. | koračali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam koračao |
| 2. | bio si koračao |
| 3. | bio je koračao |
| množina | |
| 1. | bili smo koračali |
| 2. | bili ste koračali |
| 3. | bili su koračali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | koračaj |
| množina | |
| 1. | koračajmo |
| 2. | koračajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| koračajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| koračao, koračala, koračalo | |
| koračali, koračale, koračala | |
Definicija
kretati se korak po korak [ukočeno koračati; dostojanstveno koračati]
Etimologija
✧ vidi kȍrāk
