kòsiti
kòsiti (koga, što) nesvrš. 〈prez. kȍsīm, pril. sad. kȍsēći, prid. trp. kȍšen, gl. im. kȍšēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kositi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kosim |
| 2. | kosiš |
| 3. | kosi |
| množina | |
| 1. | kosimo |
| 2. | kosite |
| 3. | kose |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kosit ću |
| 2. | kosit ćeš |
| 3. | kosit će |
| množina | |
| 1. | kosit ćemo |
| 2. | kosit ćete |
| 3. | kosit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | košah |
| 2. | košaše |
| 3. | košaše |
| množina | |
| 1. | košasmo |
| 2. | košaste |
| 3. | košahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kosio sam |
| 2. | kosio si |
| 3. | kosio je |
| množina | |
| 1. | kosili smo |
| 2. | kosili ste |
| 3. | kosili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kosio |
| 2. | bio si kosio |
| 3. | bio je kosio |
| množina | |
| 1. | bili smo kosili |
| 2. | bili ste kosili |
| 3. | bili su kosili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kosi |
| množina | |
| 1. | kosimo |
| 2. | kosite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| koseći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kosio, kosila, kosilo | |
| kosili, kosile, kosila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| košen, košena, košeno | |
| košeni, košene, košena | |
Definicija
| 1. | sjeći, rezati travu ili žito kosom ili kosilicom |
| 2. | pren. odnositi sve pred sobom, ostavljati bez života [kositi bez milosti]; ubijati (o vjetru, ratu, bolesti, smrti) |
| 3. | (se s čim/kim) biti u suprotnosti ili neskladu [kositi se s istinom ne slagati se s istinom] |
Etimologija
✧ vidi kòsa2
