Hrvatski jezični portal

kȍvinotokār

kȍvinotokār m

Izvedeni oblici
jednina
N kovinotokar
G kovinotokara
D kovinotokaru
A kovinotokara
V kovinotokaru
L kovinotokaru
I kovinotokarom
množina
N kovinotokari
G kovinotokara
D kovinotokarima
A kovinotokare
V kovinotokari
L kovinotokarima
I kovinotokarima
Definicija
tokar koji obrađuje kovinu, onaj koji obrađuje, tokari kovinu
Etimologija
✧ kovino- + v. tokariti, tokar