kòvati
kòvati (što) nesvrš. 〈prez. kȕjēm, pril. sad. kȕjūći, prid. rad. kȍvao, prid. trp. kȍvān, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | kujem |
2. | kuješ |
3. | kuje |
množina | |
1. | kujemo |
2. | kujete |
3. | kuju |
futur | |
jednina | |
1. | kovat ću |
2. | kovat ćeš |
3. | kovat će |
množina | |
1. | kovat ćemo |
2. | kovat ćete |
3. | kovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kovah |
2. | kovaše |
3. | kovaše |
množina | |
1. | kovasmo |
2. | kovaste |
3. | kovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | kovao sam |
2. | kovao si |
3. | kovao je |
množina | |
1. | kovali smo |
2. | kovali ste |
3. | kovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kovao |
2. | bio si kovao |
3. | bio je kovao |
množina | |
1. | bili smo kovali |
2. | bili ste kovali |
3. | bili su kovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kuj |
množina | |
1. | kujmo |
2. | kujte |
glagolski prilog sadašnji | |
kujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
kovao, kovala, kovalo | |
kovali, kovale, kovala | |
glagolski pridjev pasivni | |
kovan, kovana, kovano | |
kovani, kovane, kovana |
1. | udarcima čekića oblikovati usijano željezo |
2. | pren. raditi, oblikovati, izrađivati, djelovati tomu nalik [kovati urotu; kovati planove] |