kùtić
kùtić m 〈G mn kȕtīćā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kutić |
| G | kutića |
| D | kutiću |
| A | kutić |
| V | kutiću |
| L | kutiću |
| I | kutićem |
| množina | |
| N | kutići |
| G | kutića |
| D | kutićima |
| A | kutiće |
| V | kutići |
| L | kutićima |
| I | kutićima |
Definicija
hip. od kut (2) u zn. mirno mjesto, ugodno utočište i sl. [imati svoj kutić]
Etimologija
✧ vidi kẉt
