Hrvatski jezični portal

kẉt

kẉt m 〈G kúta, N mn kútovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N kut
G kuta
D kutu
A kut
V kute
L kutu
I kutom
množina
N kutovi
G kutova
D kutovima
A kutove
V kutovi
L kutovima
I kutovima
Definicija
1. mat. dio ravnine omeđen dvjema zrakama (krakovi kuta) sa zajedničkom početnom točkom (vrh kuta); ako je istaknut poredak zraka, kut je orijentiran; ovisno o orijentaciji, razlikuju se nul-kut i puni kut (360o, 2π radijana) [šiljasti kut; tupi kut]
2. pren. dio površine, prostora, zatureno, krajnje, sporedno mjesto
3. mjera okretanja oko čvrste osi, mjeri se stupnjevima ili radijanima
4. sjecište dviju ploha i prostor koji zatvaraju plohe, gledano unutar dotičnog zatvorenog prostora, opr. ugao
Sintagma
bablji kut u nekim krajevima, dio obzora odakle, ob. dolazi nevrijeme;
ispruženi kut mat. kut kod kojega su krakovi različite zrake na istom pravcu, oni određuju mjere 180o odnosno π radijana;
mrtvi kut u vidokrugu vozača ili strijelca, prostor koji nije pregledan;
pravi kut mat. polovica ispruženog kuta (mjere 90o, odnosno π/2 radijana)
Frazeologija
pritjerati (stjerati) u kut onemogućiti kome da se izvlači ili obmanjuje;
(biti) u kutu biti zanemaren od drugih, zadnji, odbačen;
u kutu nikome na putu biti vrlo skroman i nenametljiv
Onomastika
pr. (uglavnom etnici): Kȕtnar (Zagreb), Kẉtnjāk (640, Međimurje)
top. uglavnom u hidronimiji (sa značenjem mrtvi rukavac): Kẉt (bara, Požega), Kùtina (potoci, moguće i drukčije tumačenje, dunja), Kutínci (potok, Zagreb), Kutínec (potok, Čazma), Kẉtnja (vrelo), Kẉtnō blȁto (bara, Osijek), Vȋrovskī kȏt (Ðurđevac) i sl.
Etimologija
prasl. i stsl. kǫtъ (rus. kut, polj. kąt)