kẉt
kẉt m 〈G kúta, N mn kútovi〉
jednina | |
---|---|
N | kut |
G | kuta |
D | kutu |
A | kut |
V | kute |
L | kutu |
I | kutom |
množina | |
N | kutovi |
G | kutova |
D | kutovima |
A | kutove |
V | kutovi |
L | kutovima |
I | kutovima |
1. | mat. dio ravnine omeđen dvjema zrakama (krakovi kuta) sa zajedničkom početnom točkom (vrh kuta); ako je istaknut poredak zraka, kut je orijentiran; ovisno o orijentaciji, razlikuju se nul-kut i puni kut (360o, 2π radijana) [šiljasti kut; tupi kut] |
2. | pren. dio površine, prostora, zatureno, krajnje, sporedno mjesto |
3. | mjera okretanja oko čvrste osi, mjeri se stupnjevima ili radijanima |
4. | sjecište dviju ploha i prostor koji zatvaraju plohe, gledano unutar dotičnog zatvorenog prostora, opr. ugao |