kukuríknuti
kukuríknuti () svrš. 〈prez. kukùrīknēm, pril. pr. -ūvši, imp. kukuríkni, prid. rad. kukuríknuo〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kukuriknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kukuriknem |
| 2. | kukurikneš |
| 3. | kukurikne |
| množina | |
| 1. | kukuriknemo |
| 2. | kukuriknete |
| 3. | kukuriknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kukuriknut ću |
| 2. | kukuriknut ćeš |
| 3. | kukuriknut će |
| množina | |
| 1. | kukuriknut ćemo |
| 2. | kukuriknut ćete |
| 3. | kukuriknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | kukuriknuh |
| 2. | kukuriknu |
| 3. | kukuriknu |
| množina | |
| 1. | kukuriknusmo |
| 2. | kukuriknuste |
| 3. | kukuriknuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kukuriknuo sam |
| 2. | kukuriknuo si |
| 3. | kukuriknuo je |
| množina | |
| 1. | kukuriknuli smo |
| 2. | kukuriknuli ste |
| 3. | kukuriknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kukuriknuo |
| 2. | bio si kukuriknuo |
| 3. | bio je kukuriknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo kukuriknuli |
| 2. | bili ste kukuriknuli |
| 3. | bili su kukuriknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kukurikni |
| množina | |
| 1. | kukuriknimo |
| 2. | kukuriknite |
| glagolski prilog prošli | |
| kukuriknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kukuriknuo, kukuriknula, kukuriknulo | |
| kukuriknuli, kukuriknule, kukuriknula | |
Frazeologija
⃟ prerano kukuriknuti pol. ne čekati povoljan čas, nego reći svoje mišljenje ili istinu prije nego što odgovara onima koji taj čas određuju (ob. podrazumijeva loše posljedice) = u jaju (jajetu) kukuriknuti (zapjevati), v. jaje ⃟ [ne misli da će ti u jajetu kukuriknuti]
Etimologija
✧ vidi kukurȋku
