lȃrmati
lȃrmati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
larmati | |
prezent | |
jednina | |
1. | larmam |
2. | larmaš |
3. | larma |
množina | |
1. | larmamo |
2. | larmate |
3. | larmaju |
futur | |
jednina | |
1. | larmat ću |
2. | larmat ćeš |
3. | larmat će |
množina | |
1. | larmat ćemo |
2. | larmat ćete |
3. | larmat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | larmah |
2. | larmaše |
3. | larmaše |
množina | |
1. | larmasmo |
2. | larmaste |
3. | larmahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | larmao sam |
2. | larmao si |
3. | larmao je |
množina | |
1. | larmali smo |
2. | larmali ste |
3. | larmali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam larmao |
2. | bio si larmao |
3. | bio je larmao |
množina | |
1. | bili smo larmali |
2. | bili ste larmali |
3. | bili su larmali |
imperativ | |
jednina | |
2. | larmaj |
množina | |
1. | larmajmo |
2. | larmajte |
glagolski prilog sadašnji | |
larmajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
larmao, larmala, larmalo | |
larmali, larmale, larmala |
1. | praviti buku; galamiti |
2. | pren. buniti se protiv čega |