lȁćati se
lȁćati se (čega) nesvrš. 〈prez. -ām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| laćati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | laćam |
| 2. | laćaš |
| 3. | laća |
| množina | |
| 1. | laćamo |
| 2. | laćate |
| 3. | laćaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | laćat ću |
| 2. | laćat ćeš |
| 3. | laćat će |
| množina | |
| 1. | laćat ćemo |
| 2. | laćat ćete |
| 3. | laćat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | laćah |
| 2. | laćaše |
| 3. | laćaše |
| množina | |
| 1. | laćasmo |
| 2. | laćaste |
| 3. | laćahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | laćao sam |
| 2. | laćao si |
| 3. | laćao je |
| množina | |
| 1. | laćali smo |
| 2. | laćali ste |
| 3. | laćali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam laćao |
| 2. | bio si laćao |
| 3. | bio je laćao |
| množina | |
| 1. | bili smo laćali |
| 2. | bili ste laćali |
| 3. | bili su laćali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | laćaj |
| množina | |
| 1. | laćajmo |
| 2. | laćajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| laćajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| laćao, laćala, laćalo | |
| laćali, laćale, laćala | |
Frazeologija
⃟ tko se mača laća od mača i pogine bibl. oružje i rat osvećuju se onome tko se njima zanosi
Etimologija
✧ vidi lȁtiti se
