Jẉda
Jẉda m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | Juda |
| G | Jude |
| D | Judi |
| A | Judu |
| V | Jude |
| L | Judi |
| I | Judom |
Definicija
bibl.
| 1. | četvrti sin praoca Jakova i Lee, legendarni predak istoimenog izraelskog plemena; Jehuda |
| 2. | izraelsko pleme koje je nakon izlaska iz Egipta preuzelo vodstvo i dalo kraljeve Davida i Salamona; po Starom zavjetu, iz toga će plemena doći Mesija; po Novom zavjetu, iz toga je plemena potekao Isus (»iz doma i loze Davidove«) |
| 3. | jedna od dviju država na koje se raspalo izraelsko kraljevstvo nakon smrti kralja Salamona (10—6. st. pr. Kr.) |
| 4. | (jùda) pren. a. pejor. Židov b. izdajica |
| 5. | Damjan dubrovački knez do 1205, kada je Dubrovnik morao priznati mletačku vrhovnu vlast |
| 6. | Iškariòtski bibl. apostol koji je za novac izdao Isusa Krista poljubivši ga (»Judin poljubac«) kako bi ga vojnici prepoznali; rašireni sinonim za izdajicu, za čovjeka koji se prodao za novac |
| 7. | Makabéjac pov. bibl. židovski narodni junak s nadimkom »Makabi« (hebr. kladivo, čekić) koji je 167. pr. Kr. zajedno s četvero mlađe braće poveo uspješni ustanak protiv tuđinske vlasti, usp. Makabejci |
| 8. | Tadej (aram. taddaj: odvažan), Sv. apostol, brat Jakova mlađeg; mučenik, zaštitnik dobre smrti i očajnika, slavi se 28. listopada, ikonografski atributi su mu toljaga, helebarda i medaljon s Isusovim likom |
Etimologija
✧ lat. Iudaeus ← grč. Ioudaȋos: Židov ← hebr. yëhūdhāh: slavljen
