Makabéjci
Makabéjci m mn 〈N Makabéjac〉
Definicija
| 1. | pov. jud. a. ustanici koji su se pod vodstvom Jude Makabija i njegovih četvero braće 167. pr. Kr. pobunili protiv helenističke tuđinske vlasti Seleukida (Sirijaca), te u borbama sve do 140. pr. Kr. postupno oslobodili cijelu Judeju i obnovili njenu nezavisnost koja se održala sve do invazije Rimljana 63. pr. Kr. b. hasmonejska dinastija u doba političke samostalnosti Judeje (140—63. pr. Kr.) |
| 2. | bibl. dvije starozavjetne knjige o ustanku i borbama Makabejaca pisane s religioznim interpretacijama, kršćani ih uključuju u Bibliju, a Židovi ne |
Etimologija
✧ hebr. makkabbī: kladivo, malj
