kȁčkati
kȁčkati (što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kačkati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kačkam |
| 2. | kačkaš |
| 3. | kačka |
| množina | |
| 1. | kačkamo |
| 2. | kačkate |
| 3. | kačkaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kačkat ću |
| 2. | kačkat ćeš |
| 3. | kačkat će |
| množina | |
| 1. | kačkat ćemo |
| 2. | kačkat ćete |
| 3. | kačkat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kačkah |
| 2. | kačkaše |
| 3. | kačkaše |
| množina | |
| 1. | kačkasmo |
| 2. | kačkaste |
| 3. | kačkahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kačkao sam |
| 2. | kačkao si |
| 3. | kačkao je |
| množina | |
| 1. | kačkali smo |
| 2. | kačkali ste |
| 3. | kačkali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kačkao |
| 2. | bio si kačkao |
| 3. | bio je kačkao |
| množina | |
| 1. | bili smo kačkali |
| 2. | bili ste kačkali |
| 3. | bili su kačkali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kačkaj |
| množina | |
| 1. | kačkajmo |
| 2. | kačkajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kačkajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kačkao, kačkala, kačkalo | |
| kačkali, kačkale, kačkala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kačkan, kačkana, kačkano | |
| kačkani, kačkane, kačkana | |
Definicija
izrađivati čipke ili slične radove posebnom iglom, kukicom; kukičati
Etimologija
✧ ≃ kača: petlja, v. kačiti
