kȁčiti
kȁčiti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. kȁčēći, gl. im. kȁčēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kačiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | kačim |
2. | kačiš |
3. | kači |
množina | |
1. | kačimo |
2. | kačite |
3. | kače |
futur | |
jednina | |
1. | kačit ću |
2. | kačit ćeš |
3. | kačit će |
množina | |
1. | kačit ćemo |
2. | kačit ćete |
3. | kačit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kačah |
2. | kačaše |
3. | kačaše |
množina | |
1. | kačasmo |
2. | kačaste |
3. | kačahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | kačio sam |
2. | kačio si |
3. | kačio je |
množina | |
1. | kačili smo |
2. | kačili ste |
3. | kačili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kačio |
2. | bio si kačio |
3. | bio je kačio |
množina | |
1. | bili smo kačili |
2. | bili ste kačili |
3. | bili su kačili |
imperativ | |
jednina | |
2. | kači |
množina | |
1. | kačimo |
2. | kačite |
glagolski prilog sadašnji | |
kačeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
kačio, kačila, kačilo | |
kačili, kačile, kačila | |
glagolski pridjev pasivni | |
kačen, kačena, kačeno | |
kačeni, kačene, kačena |
1. | (što) hvatati kakvom kukom ili sponom, učvršćivati za to načinjenom iglom, užetom, kukama i sl. [kačiti vagone; kačiti značku (u zapučak)] |
2. | (se komu) nametati komu svoje društvo, nametati se, prišivati se, usp. zakačiti, prikačiti |
3. | (se) voziti se stojeći ili sjedeći na spoju, rudi vozila, vješati se |